petak, 11. svibnja 2018.

DIY: Boromine / Fashion Revolution


Ako ste aktivni na Instagramu, vjerujem da ste već naišli na hashtag #whomademyclothes koji je bio aktualan tijekom nedavnog Fashion Revolution tjedna. Cilj ove kampanje je informirati javnost o problemima modne industrije te potaknuti ljude da zahtijevaju transparentnosti u istoj. Zašto? Zato što je upravo modna industrija, sa naglaskom na brzu modu, jedan od najvećih zagađivača okoliša, zato što su radnici u modnoj industriji među najugroženijima po pitanju radničkih (i ljudskih) prava, zato što su potplaćeni i rade u nehumanim uvjetima...o dječjoj radnoj snazi neću ni počinjati...Osim pritiskom na modne brendove, korake prema održivoj modi možete poduzeti tako da počnete mijenjati osobne navike. Pri tome mislim na kupovinu second hand odjeće i obuće, kupovinu odjeće i obuće od društveno odgovornih brendova, kupovinu kvalitetne odjeće i obuće koje će trajati, ali i održavanje i popravljanje. Više o tome sam pisala ovdje i ovdje, a danas ćemo vidjeti kako obnavljanje obuće izgleda u praksi! :)


Boromine imam otkad su izašle (ne sjećam se više koje godine je to bilo?). Zaljubila sam se u njih na prvi pogled i, nakon vaganja da li da ih kupim ili ne (nisu mi u tom trenutku bile neophodne nove sandale), dobila sam ih na poklon od mame. Od tada ih nosim konstantno tijekom toplijeg dijela godine. Prošle su puno toga i s vremenom su dosta  izblijedile, ali sve ostalo se još odlično drži. Zbog toga sam odlučila osvježiti ih novim slojem boje! Posao je bio gotov za čas, a rezultat su sandale koje izgledaju kao nove! :) 


Potrebno:

platnena obuća, akrilna boja, tekstil medij, kist, komadić spužice ili tkanine, posudica za miješanje.

Postupak:

Platnenu obuću operite i osušite. Svoje Boromine perem u perilici i, kako sam ih početkom sezone već prala, prije bojanja sam ih samo stavila na brzi program (15 min). Kada je obuća suha, zaštitite radnu površinu i pomiješajte boju s teksil medijem. Tekstil medij je otopina koja se dodaje akrilnim bojama i osigurava da bojana tkanina neće postati kruta. Ja sam ju naručila preko neta davno, a sada ih već možda ima i kod nas u hobi trgovinama. Na uputama piše da je miješanje u omjeru 2:1 u korist tekstil medija, ali kako se radi o obući gdje nije nužno da tkanina bude mekana, ja sam omjer obrnula. Boju i medij dobro promiješajte pomoću kista prije nego počnete. Ovaj medij vam nije neophodan kod bojanja obuće, pogotovo obuće od grublje tkanine, ali svakako bi preporučila da akrilnu boju razrijedite barem sa malo vode kako bi tkanina što bolje upila boju, odnosno kako bi izbjegli kruti sloj boje na površini tkanine.



Boju u tankim slojevima nanosite na tkaninu pomoću kista, pazeći na rubove i dijelove uz rubnu traku. Traku nemojte bojati jer to neće izgledati lijepo s obzirom na to da su trake obično sintetičke pa neće upiti boju. Kako ovdje samo osvježavam boju, greške će biti manje vidljive, ali ako obuću bojate u neku drugu boju budite jako oprezni i za dijelove uz traku koristite tanji kist kako bi bili što precizniji. nakon što ste nanijeli boju, ostavite 3-4 minute da se djelomično upije, a zatim dobro istrljajte komadićem spužvice ili tkanine koja neće ostavljati dlačice. Na taj način ćete ujednačiti boju i ispraviti eventualne tragove kista! Obuću ostavite da se osuši na zraku, ali ne na izravnoj sunčevoj svjetlosti. Na rupice za pertle ne morate posebno paziti jer se boja s njih vrlo lako skida nakon što se osuši.




Za slučaj da bojate obuću koja ima svijetli đon, obavezno ga zaštitite pomoću krep trake jer će guma đona upiti boju i više ju nećete moći ukloniti! To je sva filozofija! 



Ovim jednostavnim zahvatom produžila sam vijek svojim omiljenim sandalama, a kako je akrilna boja dodatno ojačala tkaninu, vjerujem da ću ih još dugo nositi! 

Ako ste i sami u potrazi za ljetnim sandalama, a nemate neke koje možete popraviti, Boromine bih vam svakako preporučila! Iznimno su udobne i izdržive, a proizvedene lokalno, što je dodatan plus jer se izbjegava negativan otisak uslijed transporta robe na veće udaljenosti! Možete ih čak naći i rabljene pa provjerite na stranici Moje krpice! :)

Imate li naviku popravljati odjeću i obuću ili se ipak radije ponovite?
Da li ste već pokušali bojati obuću (ili odjeću) i na koji način?

Ja sam prošli vikend osim sandala, prepravila i jednu vintage maminu haljinu i jednu vintage suknju naslijeđenu od kume, koja mi je bila premala! Čekaju me još krpanje omiljenih malih čarapica od kojih se ne možemo odvojiti! U modnu revoluciju malim koracima! :)

Pozdrav od Maje

petak, 4. svibnja 2018.

ČITAMO: Lijenozemska


Nakon najduže pauze na blogu ikada, red je da povratak bude poseban zbog čega sam za prvi post odabrala upravo predstavljanje nove slikovnice litavskog autora Kestutisa Kasparavičiusa. Ako ste imali priliku upoznati se s radom ovog pisca i ilustratora znate da su svi njegovi radovi neobični, živopisni, a slike koje prate priču prava umjetnička djela koja će vas očarati detaljima. Od svih njegovih slikovnica u kojima smo do sada uživali, ova je možda najčudnovatija.


Lijenozemska je priča o zemlji koja bi većini nas predstavljala definiciju utopije, o zemlji u kojoj je zabranjeno raditi, gdje možete jesti slatkiše i slaniše do mile volje, bez posljedica (što je najvažnije), gdje je popodnevni odmor obavezan, a kada se počnete osjećati staro i umorno, taj problem za čas rješavate kupanjcem u Bazenu mladosti. Zidine ove zemlje su napravljene od rižinog pudinga sa malinastim preljevom, kuće od slatkiša, rijeka od narančina soka, hrana i odjeća rastu na drveću, a novcima se zatrpavaju rupe na cesti. Baš sve je tamo podređeno uživanju i ljenčarenju, a to glavni likovi ove priče mačići Mijaukalo Lijenić, Predilica Sladokusić i Drijemalo Okruglić rade bolje no itko!


Znam što mislite! Kako doći do te zemlje Lijenozemske? Kako bi to saznali morat ćete pročitati slikovnicu jer ondje vas čekaju detaljne upute i moguća prijevozna sredstva pomoću kojih zagarantirano stižete na ovo čarobno mjesto! Iako je slikovnica uistinu divna i u njoj mogu uživati mali i veliki, ako odgajate vegetarijance ili vegane, određeni prizori vam se možda neće svidjeti pa u tom slučaju ipak odaberite neki raniji rad Kestutisa Kasparavičiusa, recimo Zec Mrkvus Veliki ili Vrtlar Florijan. Sve tri slikovnice, kao i ostale naslove ovog autora naći ćete u izdavačkoj kući Ibis grafika (u web shop-u ili u nekoj od knjižara koje imaju zastupništvo), a moj savjet je da nikako ne propustite doživjeti neobične i čarobne svjetove koje stvara Kestutis Kasparavičius!


Slikovnica Lijenozemska izdana je u sklopu projekta Europske komisije za potporu pod nazivom Naša mala knjižnica. Projekt je dio EU programa Kreativna Europa, a cilj mu je motivirati djecu na čitanje, odnosno predstaviti im autore iz zemalja sudionika u projektu prevođenjem njihovih radova. Na taj način autori postaju poznati i izvan svojih granica, a djeca imaju priliku upoznati se sa književnim djelima koja ranije nisu bila prevedena na njihov jezik. Predstavnik Litve je upravo Kestutis Kasparavičius, predstavnik Hrvatske zasluženo Grigor Vitez, a više detalja o ostalim sudionicima i njihovim predstavnicima možete pročitati ovdje!


Ova prekrasna slikovnica je trenutno na popustu u web shopu izdavačke kuće Ibis grafika pa je sad pravo vrijeme da se počastite...mislim, počastite svoje klince! ;)

Da li ste već čitali nešto od Kestutisa Kasparavičiusa? 
Kakvi su vam dojmovi?
Koja je omiljena knjiga vaših mališana?
Koje slikovnice biste nam preporučili?

Vikend nam je pred vratima pa odaberite neku dobru knjigu, zdrave grickalice (jer nažalost nismo u Lijenozemskoj) i piknik dekicu pa pravac s klincima u prirodu ili bar u svoj vrt! :)

Pozdrav od Maje

petak, 2. veljače 2018.

U KUHINJI: Salata od slanutka i cvjetače


Tijekom radnog tjedna, za doručak si obično spremam neku salatu, domaću granolu ili zobenu kašu (slatku ili slanu). Iako obožavam granolu i slatku kašu, za doručak ipak radije jedem slano, a kako je tijekom zime ponuda povrća ograničena, trudim se smisliti ukusne i zdrave obroke sa sezonskim namirnicama. Jedan od takvih obroka je i ova salata od slanutka i cvjetače koju sam prvi puta jela kod mame i od tada ju redovito pravim. Prednost je što ju možete napraviti u većoj količini i imati za više dana. Jesti ju možete i kao prilog, a ako joj dodate rižu, cous-cous ili tjesteninu dobit ćete i ukusan ručak za tren oka!


Salata od slanutka i cvjetače

Sastojci:

1 srednje velika glavica cvjetače
400 g kuhanog slanutka (cca 200 g suhog)
2 srednje velike mrkve
1 srednje veliki poriluk
2 žlice aceto balsamico octa
2 žlice bučinog ulja
1 žličica senfa
sol, papar po želji
malo maslinovog ulja

Postupak:

Cvjetaču narežite na sitne komadiće, poriluk po želji, a mrkvu naribajte. Na maslinovom ulju kratko popržite poriluk dok ne omekša, dodajte mrkvu i cvjetaču pa poklopite i ostavite cca 8 min uz povremeno miješanje. Cvjetača ne smije biti pre mekana, već treba ostati hrskava. Kada je povrće gotovo dodajte slanutak, promiješajte i maknite sa vatre da se malo ohladi. Pripremite dresing od bučinog ulja, octa, senfa, soli i papra te ga prilagodite svom ukusu. Dodajte dresing u prohlađeno povrće i promiješajte da se ravnomjerno raspodjeli. Čuvajte u hladnjaku gdje može stajati i do 5 dana u dobro zatvorenoj posudi. 




Ja obično za vikend natopim slanutak, od djela napravim falafel kojeg spremim u zamrzivač, a ostatak skuham u ekspres loncu za ovu salatu i humus. Na taj način štedim vrijeme tijekom tjedna, ali i energiju potrebnu za kuhanje! Za slučaj da vam se neda kuhati slanutak (ako nemate ekspres lonac, to može potrajati), slobodno koristite onaj iz limenke - tako će vam priprema ove salate još kraće trajati!

Iako skromna po pitanju namirnica, ova salata je izrazito bogata okusom i hranjiva pa možete biti sigurni da ćete siti dočekati ručak. Zbog toga je idealna za doručak/ ručak na poslu, u školi ili na faksu!

Pravite li si doručak za posao/ školu/ faks?
Što najradije jedete za takve obroke?
Imate li recept za neku sličnu zimsku salatu?

Dobro bi mi došle ideje za obroke koji se lako pripremaju i koje mogu ponijeti na posao, čisto da izbjegnem rutinu pa pišite u komentare što vi jedete! :)

Također, za slučaj da ste iz Osijeka, nedavno se preko puta glavne tržnice otvorio Špajz, u kojem možete kupiti slane i slatke obroke u staklenkama za koje sam čula da su jako ukusni i obilni, ali na žalost nisam još imala prilike probati!  Po meni je to idealan izbor za klopu s nogu i super je što konačno postoji neka zdravija alternativa za pekare, jer nije da nam se uvijek da pripremati nešto kod kuće! Na žalost, ja radim na samom rubu grada, usred ničega pa nemam tu komociju! :( 

Hvala što ste svratili, ugodan vikend i dobar tek vam želim!

Pozdrav od Maje

petak, 26. siječnja 2018.

U KUHINJI: Ukiseljene čičoke


Dok sam bila mala, od kiseline sam najviše voljela kisele krastavce, naravno! Mogla sam ih jesti same i, da me nisu zaustavljali, vjerujem da ne bi stala dok ne bih ispraznila staklenku. U kisele mrkve i cvjetaču sam se zaljubila nešto kasnije, u kisele tikvice tek nedavno, a papriku i zelenu rajčicu nikada nisam zavoljela. Danas da me netko pita što mi je najdraže od kisele zimnice, rekla bih bez razmišljanja: čičoke! Za tu ljubav je zaslužna moja sestra, koja se jedan dan pojavila sa posudicom žarko žutih, kiselih i savršeno hrskavih gomolja. Moram priznati da mi je laknulo kad su dečki odbili probati, jer sam ih tako sve mogla zadržati za sebe! :) Jela sam ih po malo i uživala, a kada su napokon došle u sezonu, uhvatila sam se posla! 


Čičoke su vrlo zdrave, imaju nisku kalorijsku vrijednost, lako se uzgajaju (rastu gotovo kao korov), a i povoljne su na tržnicama! Možete ih kiseliti, praviti na salatu, peći u pećnici ili kuhati. Sve su ovo razlozi da im date šansu, ako do sada već niste! Mali savjet za kupovinu čičoka jest da birate one oblije i krupnije što će vam olakšati guljenje. Ako nema takvih, vjerujete da je ova zimnica vrijedna to malo dodatnog truda! Sezona im još uvijek traje pa ih potražite na tržnicama već ovaj vikend!


Ukiseljene čičoke

Sastojci:

400 g čičoka
1 l vode
140 g soli
1,5 dl bijelog octa
5 cijelih zrna pimenta (cca)
2 žličice zrna goruščice
1/4 žličice kurkume

Postupak:

Ogulite čičoke i narežite ih na ploške. Dodajte sol u vodu i miješajte dok se ne otopi pa stavite čičoke u otopinu i ostavite na hladnom mjestu preko noći. Ocijedite čičoke, prebacite ih u steriliziranu staklenku i pritisnite. Jednu žličicu sjemenki goruščice usitnite u mužaru, a ostatak ostavite kao cijela zrna. Pomiješajte ocat i začine pa prokuhajte do ključanja i prelijte preko čičoki. Za slučaj da vam fali tekućine, tj. da čičoke nisu potpuno potopljene, dodajte još prokuhanog octa. Zatvorite i ostavite oko mjesec dana da odstoje na tamnom i hladnom mjestu.




Čičoke su meni najfinije u nekom slasnom sendviču, ali pašu uz bilo što uz što inače jedete kiselu zimnicu. Ja ću ovaj vikend pripremiti novu turu, jer prethodna nestaje brzinom svjetlosti. Na sreću, baka je pristala posaditi ovu gomoljastu biljku, tako da smo za iduću sezonu osigurani!

Da li ste već probali ukiseljene čičoke ili čičoke uopće?
Ako ste ih već spremali, na koji način su vam najukusnije?
Koja vam je omiljena kisela zimnica?

Nadam se da ćete isprobati ovaj recept, a u tom slučaju svakako javite utiske!

Hvala na čitanju i ugodan vikend!:)

Pozdrav od Maje